Kulturna baština – Umjetnost rezanja papira

Umjetnost rezanja papira je jedna od najpopularnih narodnih umjetnosti u Kini. Na pitanje kada se pojavila, teško je odgovoriti. Postoji predanje koje kaže da običaj izrezivanja slika u papiru potiče iz regije i regijih obreda.

Ljudi drevnog vremena su od papira pravili životinje i ljudske figure raznih oblika, i sahranjivali su ih zajedno sa pokojnicima ili su ih palili na sahrani, želeći i nadajući se da će stvari i likovi koje ove papirne slike predstavljaju moći da prate pokojnike i na onome svijetu.

Međutim, prije oko tisuću godina, ovi izrezani papiri su sve više počeli da se upotrebljavaju kao ukrasni predmeti. Prema zapisima u starim knjigama, tijekom dinastije Tang žene su koristile ovakve papirne ukrase kao ukras na glavi, a postojao je još i običaj da se papir sječe u obliku leptira radi dočekivanja proljeća.

kina-umjetnost-papir

Do dinastije Song u 12. proljeću, neki ljudi su počeli da ih koriste kao ukras za poklon ili kao ukrasne predmete na zidu, ogledalu, a neki su ove papirne slike lijepili na vrata i prozore, te su se tako i pojavili umjetnici koji su se bavili ovim zanatom.

Ova vrsta papirnih ukrasa se ručno izrađuje. Za obične ljude, potrebno je samo par makaza i list papira, ali za profesionalne radnike potrebne su, pak, makaze raznih veličina kako bi mogli da prave komplikovane figure. Iz jednog puta može da se napravi po jedna figura na papiru, a također se može i istovremeno raditi na više listova papira.

Proste mustre mogu se direktno izrezivati, ali za pravljenje komplikovanijih mustri obično se prvo iscrtaju linije na papiru, a zatim se preciznim makazama koje su pažljivo izabrane među svim velikim i malim makazama, ove figure i likovi izrezuju. Obavezno je da cijeli proces bude bez i najmanje greške, jer u protivnom je cijeli trud uzaludan.

Teme koje se biraju su raznovrsne i obuhvataju omiljene životinje, ličnosti iz narodnih legendi i iz klasične literature, kao i likove iz pekinške opere. Zbog različitih životnih običaja kineskog naroda i njihovih drugačijih vrijednosnih mjerila prema ljepoti, ova umjetnost u raznim krajevima zemlje posjeduju svoje specifične karakteristike. Ali bez obzira na različitost u tematici, sve slike na papiru imaju tendenciju da oslikavaju živost.

U staro doba, žene u selima često su se u slobodno vrijeme okupljale i zajedno sijekle papir. Vremenom je vještina izrezivanja u papiru postala zanat koji je svaka djevojka morala znati, a istovremeno je postao i kriterij po kojem su cijenili mladu. Uz društveni razvoj, mnogi ljudi više ne uči ovu vještinu, ali također ima još onih koji se bave tim poslom.

I danas u Kini još imaju tvornice koje se bave ovom vrstom proizvodnje, također postoje i udruženja umjetnika ove vrste širom zemlje, a u redovnom periodu se održavaju i izložbe na kojima se razmjenjuju tehnike izrezivanja na papiru.

Ova umjetnost je već razvijena do stupnja da predstavlja jednu samostalnu vrstu umjetnosti, čiji se sadržaj prateći razvoj vremena neprestano proširuje. U međuvremenu, i neke druge umjetničke vrste su prihvatile specifične izražajne forme umjetnosti izrezivanja u papiru, i ta umjetnost se može vidjeti i u drugim umjetničkim područjima.

Kineska umjetnost rezanja papira je koncentrirana u području oko Žute rijeke, Huaihe, Duge i Biserne rijeke. Pošto se grad Fu Yang nalazi u centralnom dijelu Kine, spojene su karakteristike sjevera i juga, ovdašnja umjetnička dijela karakterišu skromnost i prefinjenost.

Drevna narodna umjetnost izrezivanja silueta u papiru je vrlo popularna u području Fu Yang, u istočnoj kineskoj pokrajini An Hui. Mještani stalno svojim djelima pokazuju šta ih u životu interesuje. Pošto se Fu Yang nalazi između sjevernog i južnog djela Kine, stil ove vrste nacionalne umjetnosti predstavlja kombinaciju jednostavnosti i nežnosti, skromnosti i prefinjenosti. Fuyangška narodna umjetnost izrezivanja silueta u papiru dio je nematerijalne kulturne baštine na državnoj razini.

Još prije 1500 godina, odnosno u periodu dinastija Juga i Sjevera, u području Fu Yangu, nastala je umjetnost rezanja papira. Izrezani likovi od papira od prije 200 godina, u periodu dinastije Qing, su dobro sačuvani i nalaze se u muzeju Fu Yanga. Tamo možete vidjeti djela „Susret na mostu Lan”, „Pastirska flauta”, „Pagoda” i drugi.

Nakon 2008. godine, kada je umjetnost rezanja papira iz Fu Yanga postala dio nematerijalne kulturne baštine na državnoj razini, ova vrsta narodne umjetnosti se sve više razvija. Postoje 4 instituta na sreskoj razini za izrezivanje papira koja broje oko 500 članova, od kojih 80 članova ima zvanje majstora na državnoj razini.

Najpoznatiji majstor ove umjetnosti u Fu Yangu bio je Cheng Jianli. On je jedan od 13 umjetnika rezanja papira koje je Kina preporučila UNESCO-u. Za svog života izrezao je više od 4500 ornamenata, od ljudskih figura iz raznih povijesnih razdoblja do figura cvijeća, ptica, riba i životinja. Sam on je izrezao više od 200 figura tigra.

Uz velike napore lokalnog slikara Liu Jichenga osnovan je prvi Kineski institut za izrezivanje papira. Na inicijativu Liu-a i njegovih kolega, 1982. godine se počeo izdajavati prvi stručni časopis „Narodna umjetnost”. Majtori ove vrste umjetnosti iz Japana, Singapura i SAD-a su namjenski posetili Fu Yang da bi razmjenili iskustva sa kineskim kolegama.

Djela umjetnika iz Fu Yanga su tri puta izlagana u Japanu. Kao pokloni, umjetnička djela fuyangških majstora rezanja papira upućena su u preko 30 zemalja i regija čime je raširena nacionalna kultura i produbljeno prijateljstvo između Kine i drugih zemalja.

Sredinom svibnja 2008. godine u njemačkom gradu Veilburgu je otvoren Muzej kineske umjetnosti izrezivanja papira. Među 100 izloženih djela u ovom muzeju, 20 djela iz Fuyanga zauvijek je ostalo u ovom muzeju u Njemačkoj.

(Izvor: cri.cn)