Kulturna baština – Vojska od terakote

Udaljeni više od 1 000 km od glavnog grada Pekinga, okruženi gustim neprobojnim zidovima od zemlje i opremljeni teškim štitovima i oružjem najnovije tehnologije, vojska od 8 000 vojnika stoji spremna braniti svog cara, a ne zna se koliko ih još čeka skriveno u tajnoj grobnici grada Xi’an. Riječ je o jednom od najvećih arheoloških nalazišta modernog doba i jednoj od najpoznatijih turističkih destinacija Kine.

Povijest otkrića

Vojsku od terakote otkrila je skupina seljaka 1974. godine, 50 km istočno od Xi’ana. Kopajući bunar, ugledali su glavu od terakote kako proviruje iz zemlje i otrčali u grad prijaviti otkriće. To nije bio prvi put da su se pojavile priče o tajanstvenim glavama koje vire iz zemlje: navodno je jedan seljak doživio isto otkriće 60 godina ranije, no, čim ju je iskopao, njegov bunar je presušio. Praznovjerni seljak ju je, prema legendi, ponovno zakopao u zemlju.

Sustavna iskopavanja počinju iste godine, a već je 01. 10. 1979. godine, na Nacionalni dan Kine, javnosti otvoren prvi dio nalazišta nazvan Jama 1. Najmanje nalazište, Jama 3, javnosti je predstavljeno 1989. godine, a Jama 2, iako je otkrivena godinu dana ranije, otvorena je tek pet godina kasnije. Pronađeno je još nekoliko manjih nalazišta 1994. godine spojenih u Muzej prvog cara dinastije Qin, a u njega je uvrštena i neobjašnjiva prazna jama, enigma koju grobnica čuva do današnjih dana. Jama 1 prostire se na 14.200 m2 ( za usporedbu, veličina nogometnog igrališta iznosi 10 800 m2) i ona je najveća od pronađenih jama s oko 6 000 pripadnika vojske. U Jami 2 se nalaze najbolje sačuvani kipovi vojnika, poredanih u prostoru oblika slova L, gdje je otkrivena skulptura zapovjednika vojske, strijelaca koji kleče i vojnika s konjem i sedlom. Veličinom (6 000 m2) i brojem otkrivenih kipova (1 300) je manji od prve jame. Jama 3 površinom je najmanja (520 m2) i u njoj su, osim kipova, pronađene kosti životinja te razni predmeti za prinošenje žrtava. Ona čini svojevrsnu poveznicu između prethodne dvije jame te se za nju vjeruje da je zamišljena kao glavni stožer vojske. Na to mogu upućivati izrazi lica vojnika, izrađeni s više pažnje i više detalja, visina (viši su od ostalih; 2 m) i posebno oružje shu koje se koristi više u obrani nego u napadu. Doimaju se kao da su i sada spremni braniti svog vladara.

U zadnjih 30 godina pronađeno je preko 8 000 glinenih pješaka, streličara, konjanika, kočija s konjima, kao i oružja, keramičkih posudica i figurica, a vjeruje se da je većina artefakata i dalje sakrivena i tek treba biti otkopana. Nedaleko od samog nalazišta znanstvenici su pronašli Mauzolej Cara kojeg njegova vojska čuva, ali do danas nije istražen, djelomično jer današnja tehnologija nije dovoljno dobra, a djelomično iz velikog poštovanja prema mrtvima. Cijelo područje 1987. godine ulazi pod UNESCO zaštitu svjetske kulturne baštine.

O Caru i Besmrtnicima
Car Qin Shi Huangdi, pravim imenom Ying Zheng, vrhovnu vlast je naslijedio već s 13 godina, ali ju je, budući da je bio maloljetan, počeo obnašati 10 godina kasnije. U povijesti će ostati zapisan kao prvi vladar koji je ujedinio Sedam kineskih kraljevstva. Smatrao je da ono što je on napravio nadilazi sve njegove prethodnike, te u skladu s tim i uzima takvo ime: Prvi car iz dinastije Qin. Iako je u razdoblju njegove vladavine carstvo doživjelo procvat u privredi i trgovini, ipak je okarakteriziran i zapamćen kao nesmiljen vladar kojeg je opsjedala misao o dugovječnosti i besmrtnosti u tolikoj mjeri da su njegovi savjetnici i carski mudraci putovali po zemlji u potrazi za eliksirom mladosti.

Legenda o ideji terakota vojske zanimljiva je kao i njezin vladar. Pomirivši se sa svojom smrtnošću, a želeći da ga oni i dalje vjerno čuvaju, Car je zapovjedio svojim vojnicima da moraju biti pokopani zajedno s njime. Njegovi savjetnici su ga danima odgovarali od suludog nauma i tek je popustio na prijedlog izrade „kopije vojske“. Kompleks je gradilo 700 000 seljaka, radnika i robova, a prema nekoj priči svi su oni tajnu lokacije groba zauvijek odnijeli sa sobom, ako ne prirodnom smrću, onda su upravo iz tog razloga ubijeni.

Vojnici sjena ili Besmrtna vojska, kako ih se ponekad naziva, izrađeni su od gline brončane boje, koja je pekla na visokoj temperaturi; glava, ruke i dlanovi pečeni su odvojeno te pričvršćeni naknadno na tijelo pomoću glinenih traka. Torza su šuplja, a noge pune kako bi držale težinu koja u prosjeku iznosi 160 kilograma, dok je prosječna visina 1.8 m. Budući da je svaka skulptura modelirana prema stvarnome modelu, svaka glava ima jedinstvene crte i izraze lica s odjećom, obućom i oruđima uobičajenima za rang kojem je stvarna osoba pripadala. Zajedničko obilježje svih skulptura je nepostojanje kacige. To je simbol njihove hrabrosti o kojoj svjedoče i povijesni izvori. Kada je otkopano, oružje je sjajilo i izgledalo kao da je novo i netaknuto. Dublja istraživanja otkrila su da površinu prekriva tanki sloj antioksidirajućeg kromovog oksida. Za tu tehniku u vrijeme istraživanja smatralo se da je razvijena sredinom 20. st. u Njemačkoj i SAD-u, no očito su Kinezi za nju znali gotovo 2 000 godina prije.

Odijelo, pokrivalo za glavu i oružje govore o rangu koji je zauzimala određena osoba. General nosi dvostruko odijelo s vrpcama pričvršćenima na ramenu, prsima i leđima, hlače do gležnja i cipele s vrhom okrenutim uvis, oklop od metalnih ploče te poseban mač s dvostrukom oštricom umetnut u korice na boku. Časnike srednjeg ranga karakteriziraju dva stila odijevanja: duga tunika s pojasevima u boji, hlače ispod koljena, oklop iznad tunike i mač umetnut u korice ili naborano odijelo s dijelovima oklopa u boji i časnička kapa. Časnici nižeg ranga uglavnom su prikazani s mačem u jednoj i kopljem u drugoj ruci. Pješadija je odjevena u kratke hlače s oklopima bez štita i kosom skupljenom u konjski rep ili pletenicu. Strijelci nose odijela s hlačama stavljenima u čizme dok konjanici nose oklop koji seže samo do struka, široku tuniku s dugim hlačama, u jednoj ruci su im ruci konjske uzde, a u drugoj luk ili samostrel. Kočijaši nose odijelo smeđe boje sa crvenim resicama i plavim ukrasima i oklop s ljuskama. Vojni raspored slijedi načela vojne taktike s kraja dinastije Zhou i početka carskog razdoblja: prvu liniju čini pješadija, drugi dio konjaništvo i bojna kola, a treći dio glavni stožer.

(Izvor: www.ki.unizg.hr)

o Autoru

Kontaktirajte me: